„Burnout“ sindrom – kada duša i telo kažu NE

Da li se povodite za parolom – “Radim da bih živeo” ili ste više otišli ka onoj koja kaže – “Živim da bih radio”. Iako je posao samo deo naših života, nekada i nije tako. Ponekad se zaokupljenost poslovnim obavezama proširi na naše cele dane i oduzima nam mnogo više mentalnih, emocionalnih i fizičkih napora nego što bi bilo poželjno i što smo očekivali.

Izgaranje na poslu ili „burnout“ se shvata kao hronični stres, povezan sa našim radnim angažovanjem, koji vremenom može dovesti do ozbiljne fizičke i emocionalne iscrpljenosti. Kada je prolongiran i nekontrolisan, neretko ljude dovede do posledica u vidu psihosomatskih oboljenja, snažne anksioznosti i paničnih napada, depresije, nagomilanog nezadovoljstva, besa i ozlojeđenosti, uz istovremeni doživljaj bespomoćnosti da se nešto može promeniti.

U našoj sredini značajan broj ljudi se žali na tegobe povezane sa burnout sindromom i sve više klijenata baš to određuje kao centralnu temu rada na psihoterapijskim seansama.

Uzroci i razlike između umora i sindroma izgaranja

Uzroci koji dovode do izgaranja su mnogostruki – dugotrajan stres povezan sa zahtevima posla, količinom zadataka i uslovima rada, loši međuljudski odnosi sa nadređenima i/ili kolegama, niska primanja, nesigurnost posla, nepoštovanje radnog vremena i dana za odmor, kao i doživljaj gubitka smislenosti i značaja posla koji se obavlja kao i zadovoljstva radom.

Sindrom izgaranja treba razlikovati od umora, koji nam se svima dešava nakon napornih radnih zadataka ili perioda pojačanih zahteva na radnom mestu.

Kod umora, nakon perioda adekvatnog odmora, osoba se vraća u stanje ravnoteže i nastavlja normalno da funkcioniše dok kod burnout-a ne dolazi do poboljšanja ni nakon odmaranja.

Isto tako, nerealno je očekivati da na radnom mestu nikada ne doživljavamo stres, ali nakon savladavanja i prilagođavanja nastavljamo da radimo sa optimalnim nivoom napora.

Osobine ličnosti i simptomi

Osim samih zahteva radnog mesta, postoje i osobine ličnosti koje dovode do toga da osoba, kada je preplavljena poslom i količinom obaveza, razvije ovaj sindrom.

Tu se posebno ističu perfekcionizam i kompetitivnost, depresivan pogled na život i svet, teškoće u postavljanju granica, niska asertivnost i izražena potreba za kontrolom.

Neki od simptoma na osnovu kojih se može prepoznati ovaj sindrom jesu kako fizički – iscrpljenost, slab imunitet i često razboljevanje, problemi sa apetitom i snom, nizak nivo energije, bolovi u mišićima; tako i emocionalni i bihejvioralni – anksioznost, depresija, gubitak smisla, zadovoljstva i motivacije, doživljaj bespomoćnosti, odlaganje, povlačenje od ljudi, ozlojeđenost kao i izlivi besa i agresije na manje okidače.

Ovi problemi se neminovno šire i na poteškoće u drugim sferama života kao što su partnerska, porodična i prijateljska.

Identifikovanje problema i oporavak uz terapeuta

Kada osoba sama prepozna neke od ovih simptoma ili joj neko iz okruženja na to ukaže, veoma je važno nešto preduzeti, iako često ne bude lako, posebno kada je stanje već poodmaklo. Naravno, uz podršku i male korake kao i obezbeđivanje profesionalne podrške moguće je prekinuti ovaj krug iscrpljivanja.

Kada klijent dođe na terapiju, svakako prvo detaljno istražimo sve faktore, od poslovnih do ličnih i onda se bavimo izradom individualne strategije za prevladavanje i rešavanje problema na različitim nivoima.

Osobi već bude malo lakše kada izrazi kako se oseća, jer je uglavnom sve dugo čuvala za sebe. Takođe, preduzimanje prvih koraka, kao što je prepoznavanje i javljanje stručnjaku, vraća osobi doživljaj kontrole nad situacijom i daje nadu da nešto može da se uradi.

Za klijente je veoma važno kada shvate na koji način sami doprinose održavanju ovog sindroma, često to bude preko svojih iracionalnih uverenja koja im govore da moraju savršeno završiti zadatke, da ne smeju napraviti grešku ili im poručuju da njihova vrednost ključno zavisi od uspeha na poslu.

Razvijanje veština i traženje smisla u radu

Takođe, učenje veština kao što su asertivnost i rešavanje problema, ljudima značajno pomažu da se sutra bolje snađu u radnoj sredini, jer posao često uključuje mnogo komunikacije sa kolegama.

Vremenom uspevaju da jasnije izraze svoj stav, odbiju zadatke i postave čvršću granicu između poslovnog i privatnog vremena kao i da stanu na put stalnoj dostupnosti drugima i osećaju krivice ako nisu uvek na raspolaganju.

Kod nekih klijenata do izgaranja dolazi uglavnom zbog doživljaja besmisla na radnom mestu, ne vide značaj onoga što rade i nisu ispunjeni. U tom slučaju, značajno je istražiti životne vrednosti osobe i ciljeve kojima teži i kretati se u smeru promene karijere, ukoliko osoba ima ideju šta bi drugo želela da radi, a nikada se nije na to odvažila ili jednostavno nikada sebi nije dala pravo da se o sebi pita na taj način.

Brzi koraci za zaustavljanje kruga iscrpljivanja i saniranje štete

Ukoliko se pronalazite u ovim opisima, možete za početak preduzeti neke osnovne korake da sebi olakšate.

  1. Malo usporite, pomerite se korak unazad, probajte da odvojite vreme za odmor i otvorite sebi prostor za razmišljanje.
  2. Uvedite male rituale u dan koji će doprineti snižavanju nivoa doživljenog stresa – pre posla popijte kafu i doručkujte u miru.
  3. Napravite listu zadataka za taj dan i poređajte ih po prioritetima, pokušajte da budete zadovoljni kada neke od njih obavite dovoljno dobro, bez zahteva ka savršenstvu, koje zapravo i ne postoji.
  4. Uzmite dane odmora ako ih dugo niste koristili i pokušajte da uživate u hobijima ili aktivnostima koji su vam nekada pričinjavali zadovoljstvo ili da otkrijete neke nove.
  5. Javite se ljudima koji vam inače prijaju i vratiti u život sadržaje kojih ste se zbog posla odrekli.

Sve ovo postepeno može stvoriti kumulativni efekat na vaše emocionalno stanje i onda ćete iz te stabilnije pozicije moći jasnije da prosuđujete o svojim budućim koracima.

Da se vratimo na pitanje sa početka, posao jeste važan i često je u vrhu životnih vrednosti ljudi da se karijerno ostvare, ali ukoliko zanemarimo sve ostale segmente života i izjednačimo svoj identitet sa poslovnim uspehom, to nas pre vodi ka iscrpljivanju i udaljavanju od ciljeva nego ka ispunjenom i smislenom življenju.

Tags

Jovana Pešić je master psiholog i sertifikovani REBT psihoterapeut. Diplomirala i masterirala psihologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, a edukaciju završila pri REBT trening centru Instituta Albert Elis. Pruža psihološko savetovanje i psihoterapiju za pojedince, parove, adolescente i njihove roditelje. Ima bogato iskustvo u radu sa anksioznošću, depresijom, besom, stresom, interpersonalnim teškoćama, paničnim napadima i prokrastinacijom.

Saznaj više