Razvod – kako reći deci

Ljubav između dve osobe započinje i odvija se na različite načine. Na početku sve može biti skladno i delovati kao da će trajati zauvek, ali često nije tako. Neki odnosi su od početka nestabilni i turbulentni, ali svakako većina veza prolazi kroz periode obeležene neslaganjima i problemima koje treba rešavati.

Kada su u pitanju bračne zajednice, tokom godina stopa razvoda se povećava i značajan broj brakova se završava upravo na taj način. U Srbiji se to dešava u svakom trećem braku. To je jedan od najstresnijih događaja, po nivou patnje i prilagođavanja koje zahteva od osobe. Ljudi ga često doživljavaju kao značajan životni gubitak i neuspeh. Situacija se dodatno komplikuje kada su u pitanju porodice sa decom, jer se tada otvaraju brojna pitanja i dileme o upravljanju ovom vrstom krize.

Podrška roditeljima u fazi raskida

Radeći sa parovima i pojedincima koji prolaze kroz proces razvoda ili raskid vanbračne zajednice, pomažem roditeljima da se snađu u regulaciji svojih emocija, stabilizaciji roditeljskog odnosa i pružanju podrške deci u ovoj izazovnoj fazi života.

Roditelji su često veoma anksiozni u vezi sa saopštavanjem svoje odluke i daljom organizacijom života nakon razdvajanja. Mnogi se nose sa teškim emocijama – tugom, depresijom, osećanjem krivice, besom i povređenošću – pa im je dodatno teško da adekvatno funkcionišu u odnosu na decu.

Situacija razvoda je kompleksna iz više razloga. Prvo, ovakvoj vrsti odluke često prethodi duži period neslaganja, konflikata i emocionalnog udaljavanja partnera, što dovodi do porodične dinamike obeležene brojnim tenzijama.

Eskalacija i uticaj na razvoj dece

Zatim, ponekad se kulminacija krize dešava nekim događajem, kao što je prevara, što stvara intenzivne negativne emocije i može dovesti do eskalacije sukoba.

Brojni parovi ostaju zajedno, ne pokušavajući da probleme reše na konstruktivan način ili da potraže pomoć, te žive u nezdravoj atmosferi punoj stresa i patnje.

Neki, čak i nakon što su sve pokušali, ostaju zajedno iz različitih razloga – nedostatka resursa, straha ili „zbog dece“. Nakon godina iscrpljivanja donose odluku o prekidu zajednice.

U nekim situacijama, porodična dinamika se dodatno usložnjava prisustvom nasilja u porodici, problema zavisnosti ili značajnih egzistencijalnih teškoća. Sve to može negativno uticati na razvoj dece i dovesti do pojave tegoba, kao što su pad u školi, depresija, besne reakcije ili povlačenje u svet igrica.

Pomoć psihologa i saopštavanje deci

Zbog svega navedenog, kada se roditelji jave za pomoć, problemi često već postoje na više nivoa. S druge strane, neki parovi uspevaju sami da stabilizuju svoje odnose i naprave dogovore, pa im je potrebna samo dodatna podrška i usmeravanje u organizaciji i daljem porodičnom funkcionisanju.

Jedno od čestih pitanja jeste kako i kada saopštiti deci ovu odluku, kada su roditelji odlučili da neće ostati zajedno. Roditelji strepe od dečijih reakcija, od toga da li će ih dodatno povrediti i da li je možda bolje da im ne saopštavaju odmah, već da sačekaju neko vreme.

Na razgovorima prvo radimo na tome da roditelji bolje obrade svoje emocije i stabilizuju svoj odnos, kao i da shvate da, iako je njihov partnerski odnos završen, oni i dalje ostaju roditeljski par.

Uticaj ponašanja roditelja na prihvatanje razvoda kod dece

Takođe, uvek naglašavam da je razvod svima težak, ali da na to kako će ga deca doživeti i kakve će posledice imati najviše utiče ponašanje roditelja nakon razvoda. Ukoliko roditelji zadrže korektan odnos i dobru komunikaciju u vezi sa decom, to će značajno olakšati njihovo prilagođavanje novim okolnostima i omogućiti im da osete i neke pozitivne aspekte nove porodične situacije – smanjenje tenzije, kvalitetnije vreme sa svakim roditeljem, mir i veću stabilnost.

Samom saopštavanju treba da prethodi jedan ili više razgovora između roditelja na tu temu, priprema i usaglašavanje. Ono što će deci reći treba da bude usklađeno sa njihovim uzrastom, jer od toga zavisi šta i na koji način imaju kapacitet da razumeju.

Veoma je važno da roditelji odluku saopšte zajednički, kako bi deca stekla utisak da su se oni dogovorili i da i dalje imaju odnos saradnje. To stvara osećaj sigurnosti u ovim nesigurnim okolnostima.

Kako roditelji treba da objasne razvod deci

Roditelji treba da preuzmu odgovornost i ne ostavljaju prostor da deca osećaju krivicu za ovakav ishod.

  1. Objašnjenje ne treba da bude previše komplikovano niti opterećeno velikim brojem detalja, kako deca ne bi bila dodatno zbunjena i preplavljena informacijama.
  2. Intimni detalji partnerskog odnosa treba da ostanu između roditelja, kako deca ne bi bila uvučena u konflikte ili stavljena u poziciju da zauzimaju strane.
  3. Odluku je najbolje saopštiti kada su roditelji smireni, a deca opuštena i bez važnih obaveza ili događaja – idealno pred vikend, kako bi imali vremena da zajedno obrade situaciju.
  4. Važno je otvoriti prostor da deca izraze emocije i postave pitanja, uz spremnost roditelja da ih saslušaju i pruže podršku.

Organizacija života nakon razvoda

Nakon razvoda, važno je uveriti decu da će nastaviti da imaju redovan kontakt sa oba roditelja, koji ih i dalje podjednako vole, i da razvod ne znači gubitak nijedne roditeljske figure.

Na kraju, važno je naglasiti da, iako porodica prestaje da postoji u prvobitnom obliku, razvod ne mora značiti kraj porodice i zajedništva. Ova vrsta krize može biti prilika za lični razvoj roditelja, ali i za prevazilaženje problema koji u zajednici nisu mogli biti rešeni.

Često nakon početne faze tenzije i prilagođavanja dolazi faza smirivanja i navikavanja na novu porodičnu organizaciju.

Podrška stručnjaka u različitim fazama ovog procesa može značajno olakšati prolazak kroz krizu i učiniti ga manje bolnim i uspešnijim za sve uključene.

Tags

Jovana Pešić je master psiholog i sertifikovani REBT psihoterapeut. Diplomirala i masterirala psihologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, a edukaciju završila pri REBT trening centru Instituta Albert Elis. Pruža psihološko savetovanje i psihoterapiju za pojedince, parove, adolescente i njihove roditelje. Ima bogato iskustvo u radu sa anksioznošću, depresijom, besom, stresom, interpersonalnim teškoćama, paničnim napadima i prokrastinacijom.

Saznaj više